Osam godina je prošlo od kada je Glavni grad adaptirao poslovni prostor na južnoj tribini Gradskog stadiona za potrebe gradske televizije, a koja nikada nije počela sa radom. Da bi prostor stavili u funkciji od 2014. godine, kako je saopštila Nela Savković Vukčević, sekretar za kulturu i sport, tri puta je raspisivan tenderski postupak za prikupljanje ponuda za zajedničko ulaganje, ali su u sva tri postupka pristigle neispravne ponude.
–Za potrebe gradske televizije u okviru poslovnog prostora, na južnoj tribini Gradskog stadiona, adaptiran je prostor na trećem i četvrtom spratu, koji je predviđen za funkcionisanje buduće TV kuće sa svim potrebnim sadržajima i funkcijama. U cilju opremanja prostora gradske televizije urađene su električne instalacije jake i slabe struje, izgrađena je termotehnička instalacija, vodovod i kanalizacija. prostor je opremljen i namješten serijskom opremom i namještajem za opremanje definisanih namjenskih funkcionalnih cjelina u okviru gradske televizije. Ugrađeni sistemi i oprema su krajnje funkcionalni, a sve ukupno sa građevinskim radovima i opremanjem namještaja uloženo je 1.068.602 eura. Radovi su završeni 2010. godine. Ugrađena oprema grid, reflektori, platno, sistem ozvučenja i slično bez dodatnih ulaganja ne omogućava proizvodnju i prenos TV signala. Glavni grad je u skladu sa skupštinskom odlukom od 25. februara 2014. godine, tri puta sprovodio tenderski postupak za prikupljanje ponuda za zajedničko ulaganje za stavljanje u funikciju poslovnog prostora, ali su u sva tri tenderska postupka pristigle ponude bile neispravne – navela je Savković Vukčević.
Odbornik Demokrata Ivana Bojović, koja je kroz formu odborničkog pitanja, tražila odgovor u kakvom se stanju nalazi i da li se i u koje svrhe upotrebljava prostor u kojem je planiran rad gradske televizije, te da li se oprema koja je za nju nabavljena nalazi u prostoru, te li je planiran početak rada televizije, nezadovoljna je odgovorom koji je dobila.
– Nezamislivo je da glavni grad jedne evropske države koja se sprema da postane punopravni član Evropske unije nema lokalni javni servis i da je informisanost građana svedena na ukupno nekoliko minuta koji državni javni servis ili privatni elektronski mediji s vremena na vrijeme emituju. U mnogim lokalnim samoupravama, koje su znatno manje i sa mnogo manjim finansijskim mogućnostima, omogućeno je građanima praćenje rada lokalnih parlamenata putem televizijskog ili radio prenosa, za razliku od Glavnog grada. Građani Podgorice na gradsku televiziju čekaju još od 2009. godine, kada je tadašnji gradonačelnik promovisao brzi početak rada gradske televizije. DPS je sa istim obećanjem izašao i pred izbore 2010. godine i uoči izbora 2014. godine, svjedoci smo da ni do dana danas od gradske televizije nema ama baš ništa – kaže Bojović.
Ona navodi da je najbolji dokaz kako se troše sredstva građana pokazuje primjer gradske televizije.
–Očigledno je da DPS vlasti nije u interesu da Glavni grad dobije svoju televiziju, isključivo zbog direktnih prenosa Skupštine Glavnog grada. Svaka odgovorna vlast bi bila u obavezi da pokrene gradski elektronski medij, čak i u situaciji kada bi trebala da krene od samog početka, a ne u situaciji kada je preko milion eura građana Podgorice maltene bačeno u nekom gradskom poslovnom prostoru koji je uzgred rečeno zarobljen i van funkcije. Ja pitam nadležne zašto se tenderski postupka nije ponavljao sve dok se dobije ispravna ponuda ako već kažu da su u tri tenderska postupka stigle neipsravne ponude – navodi Bojović.
N.S.